Zašto svirati klavir

 

Mnogo puta kao glazbenici čujemo rečenicu tužnog usklika: „Da sam barem ja učila/učio svirati!“ ili: „Da sam barem ustrajala/ustrajao više u vježbanju instrumenta tijekom svog glazbenog školovanja!“. Ove dvije rečenice opisuju sve razloge zašto je sviranje nekog instrumenta jedno od najboljih znanja koje čovjek može steći kao dijete te to znanje potom može koristiti cijeli život u različitim funkcijama: bilo kao profesionalni izvođač na svom instrumentu ili pedagog koji podučava druge, bilo kao amater koji uz svoj primarni karijerni izbor koristi svoje glazbene vještine svirajući u nekom sastavu, bilo kao kućni glazbenik koji svojom glazbom razveseljava svoje ukućane što je zapravo višestoljetna praksa koja je i omogućila razvoj glazbe kakvu danas poznajemo ili bilo kao antistresni element u svom životu koji će u godinama koje slijede, čovječanstvu brzo razvijajuće tehnologije, biti sve potrebnije.

Klavir je jedan od rijetkih instrumenata koji ove navedene stadije uključenosti glazbe u svom životu može primijeniti sve, bez iznimke. Štoviše takozvano sviranje „za dušu“ i razveseljavanje ukućana konkretnim sviranjem i prepoznatljivim melodijama bit će moguće već tijekom prve godine učenja sviranja klavira. Također, klavir kao instrument od 88 tipaka u sebi donosi mogućnost imitiranja čitavog orkestra, ovisno o vještini svirača i njegovih deset prstiju koja se, kao i u svemu, stječe vježbanjem. Sviranje klavira tako omogućava različite načine sudjelovanja u glazbenom izričaju: najčešće su pijanisti solo izvođači jer, kao što je rečeno, instrument kao što je klavir omogućava bogat i raskošan zvuk s kojim se niti jedan drugi instrument ne može mjeriti. No, pijanisti također mogu svirati zajedno s drugim instrumentima u komornim sastavima ili mogu pratiti druge instrumente u službi korepetitora koji zamjenjuje ponekad i čitav orkestar. Svaki se pijanist kroz svoje školovanje i na svom glazbenom putu, prema svom karakteru, vještinama i interesima odlučuje za neki od navedenih načina muziciranja, a već će tijekom osnovnog glazbenog obrazovanja moći isprobati neke od ovih načina sudjelovanja u stvaranju glazbe.

Većina glazbenih škola u Hrvatskoj, kao i Glazbena škola Alberta Štrige, radi prema istom nastavnom planu i programu. Taj nastavni plan i program vodi i usmjerava učenikove vještine da dosegnu onu prvu razinu sviračkog znanja s kojom može postati profesionalni izvođač ili pedagog klavira. Taj nastavni plan i program obuhvaća upoznavanje mnogih klavirskih skladbi iz razdoblja zadnjih pet stoljeća vrhunske klavirske glazbe i upoznavanje s imenima velikih skladatelja kao i s razdobljima u kojima su ti skladatelji skladali. Obzirom da je takozvana klasična glazba svirački mnogo kompleksnija od današnje „popularne“ glazbe, već prve godine učenja sviranja klavira prema „klasično“ usmjerenom nastavnom planu i programu bez problema će mladog glazbenika učiniti opremljenim za izvođenje „lakih nota“.

Ono što je ključno za svaki posao i za svladavanje svake vještine je vježbanje. Svi ljudski uspjesi vrijedni divljenja rezultat su rada, predanosti i vježbanja. Namjerno izbjegavamo riječ „odricanje“ jer odricanje podrazumijeva da se odričemo nečega što volimo više da bismo radili nešto što volimo manje. Bez ljubavi kao ključnog elementa u radu svaki uspjeh poprima gorak okus, ne čini radost i svakako ne donosi željene rezultate. Naravno, u današnjoj paleti instant tehnoloških zadovoljstava, kojoj su djeca izložena na načine koje odraslije generacije možda neće moći nikada shvatiti, velika je uloga svih uključenih u odgoj djeteta da životne vrijednosti pravilno rangiraju za dobrobit budućnosti svoga djeteta. Stoga vježbanje i rad, naročito vježbanje i rad na nekom glazbenom instrumentu, nisu odricanje, nego su doprinos radu na sebi, upoznavanju samoga sebe i izgradnji karaktera.

U svemu tome dijete nipošto nije samo nego ga na tom glazbenom putovanju vodi jedan od nastavnika našeg klavirskog odjela na individualnoj nastavi klavira. Nastavnik prepoznaje mogućnosti svog učenika, u razgovoru s učenikom razaznaje i njegove želje i težnje te u suradnji s roditeljima nastoji naći način kako ostvariti potencijale učenika, a da ljubav o kojoj smo govorili niti u jednom trenutku ne postane odricanje na glazbenom putu čovjeka, do koje god stanice taj put vodio.

Pročelnica odjela:
Judita Paljević Kraljik, prof.

O udaraljkama

 

Razlikujemo udaraljke s određenom visinom tona i s neodređenom visinom tona. Udaraljke s određenom visinom tona su metalofon, ksilofon, vibrafon, marimba, timpani, zvona i zvončići, a udaraljke s neodređenom visinom tona su gong, bubanj, kastanjete, daire, triangl, tapan i činele. Sve ove udaraljke moguće je učiti svirati u našoj Glazbenoj školi zahvaljujući bogatom instrumentariju koji škola posjeduje, a naši nastavnici udaraljki uspijevaju ovaj zanimljiv instrument učiniti još zanimljivijim svojim kreativnim idejama zbog kojih je svaki nastup naših udaraljkaša uvijek izvrsno primljen od strane publike. Kao i svaki instrument za koji se dijete odluči, i udaraljke je svakako potrebno vježbati. Ipak, udaraljke su društveni instrument jer rijetko kada udaraljkaš nastupa sam. Stoga udaraljkaši svirajući u raznim ansamblima, s drugim udaraljkašima ili s bilo kojim drugim instrumentima uvijek uživaju u zajedničkom muziciranju i neopisivom osjećaju koji mogu shvatiti samo oni koji su barem jednom podijelili radost sudjelovanja u kreiranju zajedničkog zvuka.

Nastavnici klavira:

  • Slađana Buklijaš, prof.
  • Dijana Ivezić, prof.
  • Maria Mikulić Štimac, prof.
  • Lahorka Miler, prof.
  • Judita Paljević Kraljik, prof.
  • Jelena Stanković, prof.
  • Franka Umiljanović Zorić, prof.

Vanjski suradnici:

  • Barbara Bego Bojić, prof.
  • Davor Brđanović, prof.
  • Tina Klak, prof.

Nastavnici udaraljki:

  • Josip Konfic, prof.
  • Maja Lončar, prof.

Multimedija – klavir

Multimedija – udaraljke